Ne brini samo ti idi, bit ću ja dobro već sutra. Skupit ću snage za kraj da oprostim ti. Otvori vrata i kreni, ne gledaj u moje oči. Vidjet ćeš nijemo mole za nas a sreća ti tamo gdje nisam ja. Taj led kad dodirne me postelja, taj dan kad probudim se bez tebe, u suzama. Čuvat ću za sebe, koliko boli sve, ni nebo čuti neće. Taj led kad dodirne me postelja, ti nisi tu. Taj dan kad probudim se bez tebe, sanjat ću dodire, pozvat ću sjećanja...
Znaš da ću kao snijeg, iza svakih tragova uvijek ostajati bijela, ostajati čista.
U sebi zbunjena.
Naše stare osmijehe, niko neće shvatiti. Možda ćeš me tražiti, kad odem.
Možda će te boljeti..
Ali se ja nikada više ne želim tu vratiti.
Hodah bosa po staklu ove realnosti.
Sjekoše me ledenim noževima, a ja još čujem vapaj i krikove za koje ti i ne znaš da sam ispustila.
Oluje ovdje, u mom srcu, nikada ne prestaju.
Zbog tebe!
I nemoj govoriti da me razumiješ, jer ne znaš ti ništa. Ti ne možeš razumijeti.
Ništa osim duše nisam imala da dam. Zar me tome nisi uvijek učio?
I sad mi kažeš da nisam ispunila nijedno tvoje očekivanje? Ja voljela bih da jesam.
Nemaš pojma koliko..
Načinio si bajku od mog djetinjstva i na tome sam ti vječno zahvalna.
Sada me pusti da u život idem sama. Da sama donosim svoje odluke.
Nezamislivo ti je, da jednog jutra ustaneš a mene ne vidiš tu. Znam.
Neće me biti. Jer ja uskoro odlazim. I ne želim ti se vratiti.
Već odavno stojim sama na svojim nogama. Bez ijednog oslonca. Ti ne želiš da vidiš to,jer ne možeš podnijeti tuđi uspijeh i samostalnost, ali dokazat ću ti da ja to mogu. Iako misliš suprotno.
I samo tada me natjeraj da ti pričam, i sve ću ti reći.
Želim biti ona ista, srca kamenog.
Ona kao prije. Želim biti kao ti.
Neosjetljiva na bol.
Dobro poznajem svoje granice. I još jednom ću da ih pređem.
Još jednom ću pokušati pomjeriti ih, prije nego počnem skupljati komadiće. Guši me ovo sve.
Već predugo je sve isto.
Ne osuđuj me, samo me pusti. Pusti da sama, između dva zla odaberem manje!
Pa i da pogriješim, koštat će me. Mene.
Stari moj.
Nekad te digne na nebo, nekad te spusti na dno.
I sve sto lijepo se desi, znaj od Njega je to.
Ponekad za jedan osmijeh treba ti suza sto.
Da sreca moze se kupit, svak' bi je sebi kupio.
Jedan vidi sve ;
šta se sniva,
šta na javi kazuje
Jedan sudi za sve.
I na kraju vremena,
svako svoje naći će !
I sve što bio sam pre tog trena - nije vredno, al' sad je svejedno. Ja nisam ja.
Kad bez rijeci budem ostala - to nazovi pobjedom.
To nazovi kako znas.
Prva je ljubav dosla tiho, nezvana, sama.
Za sva vremena, skrila se, tu negde u nama.
Ja nisam hteo da menjam Svet,
meni je ovaj bio dobar.
Hteo sam samo da je volim.
Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna!
: Oduvijek sam znala da vrijedi čekati i da bez prave muzike ne vrijedi pjevati. Ako vjeruješ u čuda, ona se i dese ; ako vjeruješ u ljubav pusti, neka te ponese !
Tell me something. Anything. Get him out of my mind.
Znam da mržiš rastanke,gledaj me u oči. Minut, dva i nema me, nestajem u noći.
Kunem ti se,pjesme mi, rado ću se sjećati,kako smo se nekad silno voljeli.
Oka tvoja dva suzama ne daju da teku. Noć je prokleta, medena, odlazim ti ja zauvijek. Žuti mjesec je,neka je,prestao da gori.
Samo ti i ja,neka nova lica dva, to je sudbina...
Voliš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu ; to ne bira pamet nego srce.
Ja sam tebi nešto poput korijena, neka stara navika.
F.
Ali, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam . .
Jednako draga i krhka. Beznadezan slucaj, duso !
. znam , znam. Ne možeš učiniti ništa, jer cirkus ovdje zauvijek ostaje.
take a breath.
Zasto samo s njom letim,samo s njom se osjecam ziv.
Sve dublje tonem, sve brze padam.
I da mogu, zelim nestati!
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina pogledam natrag i shvatim sto sam propustila.
Kak' bi mi zivot izgledo da sve se svodi na uzdisanje za snovima sto sam popusila.
Dok su mi svi govorili ne budi blesava,
Ziher je ziher kolotecina je sigurna .
Nadji si poso, ko jos zivi sam od pjesama.
Ipak sam zagrizla bez zaljenja
I ko zna da li bi imalo sebe voljela da sam bar jednom po tudjoj zelji zaplesala.
I moje odluke, nisu uvijek razumne
ali su najbolje – za mene ispravne.
Daj mi da sama probam, ja znam sto je najbolje
Daj mi da sama hodam , sama cu uspijet sve.
Daj mi da sama probam lako cu naucit' se.
Daj mi da sama hodam,spremna sam na najgore.
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete.
Kad jednom pognes glavu, drugi put te ucjene.
Ne trebam poduku, ni tudje zlatne savjete, ako su zlatni, sto ih na sebe ne primjene.
Pa slusam srce makar zvucalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.
Pusti me da pogrijesim sama, cak da gresku ponavljam.
Bitno da pokusam, sve isprobam jer nije me sram.
I kad grijesim neka grijesim, pa sto se to tebe tice,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje price,
necu bit k'o ti, poslije si mislit sto bi bilo,
mi smo drukciji, meni se drukcije dogodilo.
poslozilo da je kako je - bolje il' losije
pusti me, ocu sama probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodis,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodis,
imas svoj zivot, sam po svome zivi ga,
mene pusti da pokusam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!
Nešto mi kaže čuvaj se
nije za tebe, ne, ne.
okreni se..
Kad si mali i sam
Kad si dete ti znaš...
Neko me zove, nije ona
ne, ne...
ne, nije ona, ne !
Znam da si tu.
Negde tu..
Vidim tražiš me.
Ne mogu..
zoveš me.
čujem!
Tu si.
čujem te lepo kako dišeš ,
kako dišeš
tu kraj mene...
Ti znaš čutaću o svemu
ti znaš da čutaću o svemu...
Ti znaš
znaš me kako dišem...
kako dišem...
kraj tebe...
Da li sve 'kada prestaje?
Počinje?
Da li sve sada prestaje?
Čujem tvoj glas...
zoveš me...
ne mogu...
A ja se sećam
i vidim te...
Ti znaš
znaš me kako dišem...
kako dišem
kraj tebe...
Da li sve 'kada prestaje?
Počinje?
Da li sve sada prestaje?
Gde
kaži mi gde si ti...
kad znam
lako ću početi...